Prošloga četvrtka u je našoj školi održan aktiv Građanskog odgoja i obrazovanja na kojem je izvrsna savjetnica Sandra Vuk održala predavanje i predstavila radionicu budućnosti, a naša učiteljica Andreja Vlahović Gabriša predstavila je projekt “Ruku pruži, prirodi služi” u kojem su Erasmus ciljevi naše škole spojeni s načelima Građanskog odgoja što je rezultiralo sudjelovanjem učenika osmih razreda na državnoj smotri projekata Građanskog odgoja.
Okupljene učiteljice su u odličnoj atmosferi aktivno sudjelovale u radionici budućnosti te su se tako na dinamičan način pripremile za svladavanje novih i nekih starih izazova u novoj nastavnoj godini, a pokazale su i interes za Erasmus projekte i sudjelovanje u projektima Građanskog odgoja i obrazovanja.
Nova kolumna za Školske novine iz ravnateljskog kuta OŠ Milana Langa (Bregana) – o dopisima i obustavama, o prevenciji i represiji, o pilotima…
iz ravnateljskog kuta A BE CE – NE! piše Igor Matijašić, prof. ravnatelj OŠ Milana Langa (Bregana)
Uoči početka nastave na adrese ravnatelja škola pristignu svakojaki dopisi – od razno-raznih ponuda uredskog materijala, preko repertoara pojedinih kazališnih kuća do pisama podrške ministra, gradonačelnika ili župana. Koliko me pamćenje služi, nikada još (tik uoči prvog nastavnog ponedjeljka) nije stigla striktna pisana – obustava.
Shodno odluci Upravnog vijeća Agencije za odgoj i obrazovanje, naime, obustavljaju se sve aktivnosti vezano uz provedbu Abecede prevencije – podrška školama za ujednačavanje standarda kvalitete i sadržaja školskih preventivnih strategija u odgojno-obrazovnim ustanovama.
Neću sad ovdje pretjerano zdvajati nad činjenicom da je sjednica na kojoj je donesena odluka održana krajem srpnja, a važan dopis pristigao tek početkom rujna, no htio bih samo da katkad i škole imaju tu mogućnost vremenske „rastezljivosti“ kad pristignu tablice i upiti na koje se mora odgovoriti u roku „odmah“. Želio bih, isto tako, podsjetiti da je upravo navedeni program predstavljen kao jedan od odgovora na mjere iz Akcijskog plana, odnosno Nacionalne strategije za razvoj obrazovanja do 2027. Uz to, istaknuto je da bi upravo Abeceda prevencije trebala učiteljima i nastavnicima olakšati rješavanje zadataka koji su propisani kurikulumima međupredmetnih tema te propisima koji govore o nužnosti preventivnog rada.
Nakon samo jedne godine provedbe u školama, sve se odjednom obustavlja. Toliko o dugoročnom planiranju…
A ne tako davno, prošloga kolovoza i rujna – sjetit će se svi – predstavljali smo Učiteljskom vijeću, Vijeću roditelja i Školskom odboru slajdove dobivene prezentacije, razrednici su sa stručnim suradnicima osmišljavali radionice za učenike i pomno se iščitavao vodič na gotovo stotinjak stranica. Ili još bliže, prije početka (n)ove nastavne godine razrađivali su se preventivni programi, „prekrajale“ tablice za školski kurikulum, planirale aktivnosti za novu „sezonu“… Program Abecede prevencije gotovo bismo mogli usporediti s ovogodišnjim ljetnim koncertom koji je uskovitlao mnogo prašine, ne samo na zagrebačkom hipodromu – neki u školama su bili izričito protiv, neki su od samog starta držali palac gore, a neki su to primili kao zadanu činjenicu koja je, kao i mnoge u našem društvu, neumitno tu. No, rijetko je tko bio sasvim ravnodušan i pravio se kao da ga se to ne tiče.
O važnosti prevencije ne treba posebno govoriti, dovoljno je samo „zaviriti“ u bilješke učitelja u e-Dnevniku ili pratiti neželjena ponašanja i sve veći izostanak empatije među mladima. Odgojno-obrazovne ustanove (usprkos svim teškoćama) i dalje nastoje „njegovati“ prevenciju, mada je evidentno da „duh“ hrvatskog naroda katkad više reagira na represivni aparat – osobito zabrane ili novčane kazne.
O važnosti poruka krovnih institucija također ne treba posebno govoriti jer njima upravo onim najmlađima (koji su nam najvažniji, zar ne?) šaljemo jasne smjernice. Ako će škole u budućnosti služiti kao svojevrsna testna baza za provođenje kojekakvih kratkrotrajnih pilot-projekata, vjerojatno će se i oni koji nisu dio sustava s pravom zapitati – ima li pilota u avionu?
Izrazito veselo i dinamično, kao već to i treba biti, započela je nova nastavna godina u OŠ Milana Langa! U našu školu krenulo je 69 prvašića (68 u Bregani i 1 u PŠ Grdanjci). Kao i obično za okupljene nove učenike i njihove roditelje pripremili smo glazbeno-scenski program u kojem su čak sudjelovali i naši novi učenici. Pjesma, glazba, ples, recitacije i dramske igre dominirali su hol koji je gotovo bio pretijesan da primi sve nazočne.
Sve okupljene pozdravili su ravnatelj Igor Matijašić i gradonačelnica Petra Škrobot (oboje su naglasili kako su izrazito ponosni što su i sami bili učenici ove škole), a nakon njih su stručne suradnice Željka Ceglec i Marija Kapuđija predstavile sve članove Razrednih vijeća prvih razreda. Prvašići su konačno dočekali da upoznaju i svoje učiteljice (Jasmina Dadić, Greta Mahović, Antonija Vlahović) koje su ih povele prema učionicama uz veliki pljesak svih okupljenih. Na klupama su ih ponovno dočekali prekrasni darovi koje je osigurao Grad Samobor.
U PŠ Grdanjci također je svoje poklone preuzeo prvašić koji će u kombiniranom razrednom odjeljenju biti sa svojom razrednicom Suzanom Kos.
Svim našim novim učenicima želimo puno sreće i uspjeha u danima koji su pred njima! Nek bude veselo i razigrano baš kao i prvog dana…
S početkom školske godine s radom u školi prestaje naša dugogodišnja spremačica Marjana Regović, a prvi dan rujna ujedno je i početak zasluženog odmora i mirovine.
Naša Marjana bila je osoba koja je (zajedno sa svojim uhodanim timom kolegica i kolega) svakodnevno brinula o tome da škola bude ljepša i bolja.
Unutarnji prostori nerijetko su izazivali pozitivne komentare novopridošlih posjetitelja, a o tome koliko je bilo potrebno volje i truda da se uredi veliki prostor školskog okoliša najbolje mogu pričati upravo djelatnici našeg tehničkog osoblja.
Kruna rada stigla je 2017. kad je naš školski vrt bio proglašen najljepšim u Hrvatskoj.
Na Marjanu, baš kao i sve članove tehničkog osoblja, uvijek ste se mogli osloniti – koliko god teško i naporno bilo, uvijek se sve odradilo. Kad je trebalo zapeti, bili su tu. Kad je trebalo nešto pripremiti, znali ste da će sve biti u roku. Kad je trebalo pospremiti nakon kakvog školskog događanja, znali ste da će sve biti besprijekorno…
Kao što je to uobičajeno u životu, godine nose svoje i one starije zamjenjuju neki drugi, nerijetko puno mlađi. No, upravo neke nove generacije u ovima koji odlaze mogu vidjeti putokaz i smjernice kako se voli mjesto na kojem radi i kako se poštuju kolege s kojima si svakodnevno u interakciji.