Kazališne predstave za više razrede

Prošlog su tjedna učenici viših razreda posjetili Gradsko kazalište Žar ptica.  Učenici petih i šestih pogledali su predstavu „Pet nula“. Predstava je nastala kao autorski projekt dramaturginje Dore Golub i redatelja Darija Harjačeka.  Govori o pritisku koji skupina učenika osjeća zbog što većeg prosjeka školskih ocjena i posljedicama koje ti zahtjevi ostavljaju na njima. Neki taj pritisak nameću sami sebi, a nekima ga nameću roditelji. Glumci su uvjerljivo prikazali strahove, strepnje i očekivanja djece pred upise u srednju školu. Učenicima se predstava jako svidjela, sa zanimanjem su je pratili, suosjećali su s likovima koji su bili tužni ili povrijeđeni, smijali se humorističnim dijelovima. Naučili su kako se nositi sa strahom od ispitne situacije, što učiniti kad bi najradije odgodili test ili kad ih netko nagovara na nešto što ne žele. Uočili do kakvih posljedica mogu dovesti predbacivanja, ogovaranja i svađe među školskim kolegama. Shvatili su što je važnije od „pet nula“ prosjeka.  Predstava im se jako svidjela, preporučili su je svojim vršnjacima, ali i roditeljima. Izrazili su želju za ponovnim odlaskom u kazalište.

Učenici sedmih i osmih razreda gledali su „Tajni dnevnik Adriana Molea“. Predstava je nastala prema poznatom romanu engleske spisateljice Sue Townsend, a redateljica  je Saša Broz. Na duhovit način progovara o ozbiljnim problemima odrastanja (zabrinutost vanjskim izgledom, ljubavni problemi, školski i obiteljski problemi). Dosjetljivim redateljskim intervencijama na scenu su vjerno preneseni Adrianovi dnevnički zapisi. Iako je radnja smještena u osamdesete godine prošlog stoljeća, i danas je aktualna, zanimljiva i poučna. Učenici su  uočili važnost scenografije u stvaranju atmosfere, kostimografije kao doprinosa karakterizaciji likova, glazbe i svjetla kao pojačivača emocija i raspoloženja likova. Dinamične izmjene scena i duhoviti dijalozi cijelo su vrijeme držali pažnju učenika. Mogli su sebe ili svoje prijatelje usporediti s glavnim junakom Adrianom, pronaći sličnosti i razlike. Predstava im se svidjela, pratili su je s velikim zanimanjem i pristojno se ponašali u kazalištu.

učiteljica Valentina Mahović

GlagoMatika 2025.

U ponedjeljak je održano 19. natjecanje GlagoMatike za 682 učenika (pod vodstvom 118 mentora) podijeljenih u čak  84 ekipa iz svih dijelova Hrvatske. Našu su školu predstavljali Mali glagoljaši iz 6. a: Adrijan Babojelić, Dora Kruljac, Leona Žganjer, Noa Gluščić, Paola Regović, Tena Vapnar, Tia Vitas i Tonina Paić.

Svi su sudjelovali na razini VEDI u igri brojeva, a najuspješniji je bio Adrijan Babojelić.

Veselimo se ekipnom natjecanju u veljači i pozivamo zainteresirane langovce da nam se pridruže u učenju glagoljice.

učiteljica Marija Aščić

 

E – job shadowing

Našu školu jučer su i danas posjetile učiteljice Andrejka Dobre i Polonca Kammermeier iz Osnovne škole Janeza Puharja iz Kranja. One su u sklopu svog Erasmus projekta tražile školu partnera u kojoj bi mogle vidjeti upotrebi interaktivne ploče i digitalnih alata u nastavi i naš Erasmus tim ih je s veseljem ugostio.

Jučer im je učiteljica Andreja Vlahović Gabriša pokazala Google stranicu English in Bregana i kako takva jedna stranica može poslužiti kod planiranja i izvedbe nastave te učenicima i u radu kod kuće. Na satu engleskog i španjolskog imale su prilike vidjeti upotrebu digitalnih alata, tableta i mobitela u nastavi u svrhu ponavljanja, utvrđivanja gradiva i za provjeru usvojenog.

Danas su imale priliku vidjeti kako izgleda nastava informatike kod učiteljice Ivone Vrančić, upotrebu interaktivne ploče i digitalnog udžbenika na satu engleskog jezika kod učiteljice Nikoline Vidović, sat slovenskog jezika kod učiteljice Lidije Vučajnk Škrobot (priključile su se i tradicionalnom slovenskom doručku koji se svake godine obilježava trećeg petka u studenom), a učiteljica Vlahović Gabriša pokazala im je kako i same mogu izraditi Google stranicu i u nju ugraditi digitalne igre za učenike.

Imale su prilike razgovarati i s ravnateljem i pedagoškom službom, razmijeniti dojmove i usporediti hrvatski i slovenski obrazovni sustav, njihove sličnosti i razlike (zanimljiva razlika u odnosu na naš sustav školovanja jest da osnovna škola u Sloveniji traje devet godina). Učiteljice su zaključile da je naša škola bolje informatički opremljena i otišle su pune dojmova, a naša škola je bogatija za još jedno neprocjenjivo iskustvo – naše prvo ugošćivanje stranih kolega na aktivnost praćenja posla.

Prvo od mnogih koji tek slijede…

učiteljica Andreja Vlahović Gabriša

Kazališni “Stanari u slonu”

Učenici drugih razreda su u kazalištu Žar ptica pogledali adaptaciju priče Dubravka Horvatića „Stanari u slonu“ u režiji Hrvoja Korbara. Iako su neki očekivali da će se na pozornici pojaviti pravi slon, nisu bili previše razočarani kada se to nije dogodilo. Scenografija, kostimografija, glazba i gluma bili su na visokoj razini i uspjeli su držati zainteresiranost djece kroz cijelu predstavu.

Predstava „Stanari u slonu“ je djelo s jasnom edukativnom i moralnom porukom – potiče na razmišljanje o zajednici, odgovornosti i međusobnom poštovanju.  Kroz alegoriju slona djeca dobivaju priliku osvijestiti važnost brige za „zajednički dom“ te međusobno poštivanje i uvažavanje.

učiteljica Josipa Tandarić

Županijsko natjecanje u šahu 2025.

U našoj školi ugostili smo najbolja školska sportska društva u šahu. Natjecanje Županijskog školskog sportskog saveza Zagrebačke županije za učenice i učenike osnovnih i srednjih škola u šahu održano je u „staroj“ sportskoj dvorani škole. Za našu školu su u kategoriji učenica sudjelovale: Matea Križak, Lea Vego, Gita Podhraški i Lucija Matanović zauzevši 5. mjesto uz dva osvojena boda. Noa Beribak, Antun Glasnović, Filip Tušin, Dino Devetak i Leon Smolej su među učenicima zauzeli 6. mjesto. Nedostajala im je tek jedna pobjeda u razigravanju po grupama kako bi ušli u borbu za medalje.

Prijave i velik dio organizacije su obavile učiteljica Sandra Jurković, Tomislav Palačković i Ivo Ikić, a voditelj je bio učitelj Igor Kupres. Pripremi su se uz vrijedne kuharice i tehničko osoblje pridružili učenici 7.c koji su pomogli u nošenju stolica i stolova.

Nakon okupljanja u holu škole učenici su se uputili u dvoranu. Tamo je ubrzo zavladala šahovska nadmudrivanja na 36 ploča za igru uz koje su stajali samo rezervni igrači i suci. Sudjelovalo je 20 ekipa, koje čine minimalno 4 igrača i jedna rezerva, ukupno 95 natjecatelja u 4 kategorije. Pripremi su se uz vrijedne kuharice i tehničko osoblje pridružili učenici 7. b koji su namjestili dvoranu.

Najuspješnija školska sportska društva bila su:

Djevojčice osnovnih škola

  1. ŠSD Tur – OŠ Eugena Kvaternika, Velika Gorica
  2. ŠSD Junior – OŠ Klinča Sela
  3. ŠSD August – OŠ Antuna Augustinčića, Zaprešić

Dječaci osnovnih škola

  1. ŠSD Bogumilac – OŠ Bogumil Toni, Samobor
  2. ŠSD Gaj – OŠ Ljudevita Gaja, Zaprešić
  3. ŠSD Vučko – OŠ Vukovina

Djevojke srednjih škola

  1. ŠSD GVG – Gimnazija Velika Gorica
  2. ŠSD Jastreb – SŠ Jastrebarsko

Mladići srednjih škola

  1. ŠSD GVG – Gimnazija Velika Gorica
  2. ŠSD Martin – Srednja škola Dugo Selo
  3. ŠSD Jastreb – SŠ Jastrebarsko

učitelj Igor Kupres

Napustila nas je Ksenija Fogel

Na posljednji počinak ispratili smo danas još jednu osobu koja je obilježila školovanje mnogih učenika, a generacije koje su išle u školu u Bregani osamdesetih i devedesetih godina polako ostaju bez sve više svojih uzora i autoriteta – zauvijek nas je napustila i Ksenija Fogel…

Kao što neki novi klinci pojam glazbene kulture vežu uz omiljenog Marina Rimca, tako smo i svi mi stariji voljeli Kseniju jer bi ona svojom neposrednošću i jednostavnošću učinila da se na njenom satu nekako uvijek osjećamo dobro. Fog(e)lica, kako smo ju svi od milja zvali, bila je učiteljica koja se trudila da svoje veliko znanje prenese baš svakom od učenika, da ritam osjete i oni koji ga baš nemaju, da bez straha (i bez ruganja sa strane) zapjevaju i oni kojima pjesma baš i nije prvi odabir, da glazbu istinski čuju baš svi…

Varaždinka po rođenju, Ksenija Fogel u školu u Bregani stigla je uoči Božića sad već davne 1969. i ostala u njoj sljedećih punih 36 godina do odlaska u mirovinu, baš poput svojih mnogobrojnih kolega i prijatelja – Verice Kolman, Štefa Janđela, Katice Horvat i mnogih drugih…

Siguran sam da većina đaka pamti učionicu smještenu na kraju hodnika u kojoj je dominirao veliki klavir po kojem je Ksenija tako vješto „prebirala“, duž razreda stolice bez klupa s onim širokim naslonom za ruke po kojem smo toliko puta udarali dlanovima u zadanom ritmu ta i ta-te, a u kutu veliki ormar koji je nama laicima otkrivao svijet glazbe jer su se unutra nalazile gramofonske ploče mnogobrojnih skladatelja za koje smo prvi put čuli upravo na satu glazbenog. Na zelenoj školskoj ploči bilo je crtovlje u koje je tako vješto upisivala sve one četvrtinke i polovinke dok su naše note u kajdankama izgledale poprilično nezgrapno. Neodoljiva strast prema glazbi naprosto je lebdjela u zraku – Ksenija je u svaku skladbu koja je dopirala do nas unosila jedan dio svoje umjetničke karizme…

Dugi je niz godina vodila i školski zbor, a upravo njene uvježbane točke bile su neizostavni dio svake školske priredbe. Možda sam malo subjektivan i nostalgičan, no nekako pamtim da je zbor pod ravnanjem učiteljice Fogel bio besprijekoran – dovoljno glasan, dovoljno jasan, ali i dovoljno vedar. Djecu ne možeš prevariti, oni itekako osjete ljubav prema nečemu, a upravo im je to Ksenija svim svojim bićem nastojala prenositi.

I zato ih je tako lijepo bilo za slušati…

Naravno da je takva osoba morala biti i razrednica, baš onakva kakvu bi svaki od učenika poželio – iznimno brižna i pažljiva, pravedna i objektivna, nadasve topla. Ne čudi stoga što su je njeni razredi naprosto obožavali i željeli baš njoj povjeravati svoje probleme koje su zajedničkim snagama nastojali rješavati.

Kad je otišla u mirovinu, kao da je zaklopila jedno poglavlje života i nije često navraćala u školske prostore, no sve događaje u školi itekako je pratila, na kavi s kolegicama ili kroz društvene mreže.

I bilo joj je itekako drago da škola diše punim plućima…

Ksenijini veliki dosezi su i povratne informacije svih koje je dotakla svojom osobnošću jer su mnogi na vijest o njenoj smrti, uz uobičajeno izražavanje sućuti, jasno istaknuli rečenicu – jako mi je žao, bila je baš onako istinski dobra osoba!

Stoga, ne sumnjam da će naša dobra Ksenija na nekom boljem mjestu i nadalje uživati u zvucima glazbe, nekim novim učenicima otkrivati skladatelje i ritam, a siguran sam da će i ponovno okupiti svoje dugogodišnje kolege Peru Juratovca, bračni par Bejuk, pedagoginju Maricu ili Dragu Krušeca. Naravno da će s Ratkom Brečićem naći vremena i za neizbježne cigarete po kojima su oboje bili tako prepoznatljivi…

Poštovana gospođo Fogel, kao učenik škole u Bregani, u svoje osobno ime i u ime mnogobrojnih generacija učenika zahvaljujem vam na temeljnoj glazbenoj naobrazbi, a kao ravnatelj škole u Bregani, u ime svih djelatnika zahvaljujem na iznimno velikom doprinosu u razvoju naše škole.

Draga naša učiteljice, počivajte u miru!

Svjetlost svijeća za Vukovar i Škabrnju

Iako danas nema nastave u svim samoborskim osnovnim školama, učenici, roditelji i djelatnici naše škole okupili su se jutros u školskom dvorištu kako bi obilježili Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje.

Svake godine u Bregani uoči Dana sjećanja palimo lampaše koji ostaju gorjeti čitavu noć kao simbol i želja da se ratne strahote ne zaborave, ali i više nikada ne ponove…

Sutra će se predstavnici OŠ Milana Langa u 17 sati priključiti i obilježavanju paljenja lampaša kod spomenika poginulim braniteljima (ispred nekadašnjeg restorana) u Bregani.

Druženje s knjigama i piscima

Ovoga utorka učenice 8. a razreda (Lana Jurišić i Antonija Obraz) te učenici 6. b razreda (Helena Belanić, Lara Juren, Arian Murić i Tara Oštilj) zaputili su se  u pratnji učiteljice Marije Aščić na 47. međunarodni sajam knjiga  Interliber.

Stigli smo 15 minuta prije otvorenja i među prvima ušli na sajam. U 10  nije bila gužva, ali to se brzo promijenilo u svim paviljonima. Razgledali smo štandove  hrvatskih i stranih nakladnika, a ponuda je bila zaista bogata i primamljiva. Svatko je našao nešto za sebe i svoju obitelj. Na Interliberu se čitatelji susreću s knjigom, a vrlo često i s autorom. U šest dana sajma očekuje se 120 000 tisuća posjetitelja svih uzrasta, a posebno je lijepo bilo vidjeti djecu iz vrtića kako ih  tete prate! Ljubav prema knjigama se uči.

Mi smo imali prilikubiti na predstavljanju slikovnice A gdje ću ja spavati?  Dubravke Glasnović i fotografirati se s autoricom. Vrijeme do 13 sati je proletjelo, a tada smo se morali vratiti na nastavu. Za uspomenu smo od Školske knjige i Naklade Ljevak dobili  prigodne darove.

učiteljica Marija Aščić