Valentinovsko jačanje eko dimenzije škole

U petak, na Valentinovo, učenici OŠ Milana Langa po treći put ove školske godine pokazali su spremnist za sudjelovanje u školskim ekološkim aktivnostima.

I ovaj put volju za darivanjem drugih i stvaranjem svijesti o ponovnom korištenju rabljenih stvari pokazali su učenici viših i nižih razreda naše škole koji su donijeli i nesebično poklonili svoje školske torbe, pernice, školski pribor, knjige i igračke, a našlo se tu i krasnih odjevnih predmeta. Učenici su s veseljem na licu donijeli stvari i s još većim veseljem kući ponijeli sitnicu za sebe. Tako je nečiji višak i neželjeni predmet nekome postao draga igračka ili neophodna nova bilježnica iz geografije ili matematike. Nečija jakna koju smo prerasli našla je novog vlasnika, a učenici su još jednom osvijestili korisnost ovakvih razmjena i shvatili da rabljene stvari nisu nužno za baciti ako su još uvijek upotrebljive i u dobrom stanju.

Uz nove kutije za papir i plastiku u učionicama i holu naše školu, uz postavljen spremnik za baterije pored ulaza u školu, ova je još jedna u nizu aktivnosti kojom naša škola nastoji ojačati svoju eko dimenziju i razviti pozitivne ekološke navike kod naših učenika i učitelja. Zahvaljujemo svima na odazivu i suradnji i najavljujemo proljetnu razmjenu laganije odjeće uskoro!

učiteljica Andreja Vlahović Gabriša

Četvrtaši na karnevalu u Rijeci

Učenici četvrtih razreda matične škole u Bregani (i PŠ Grdanjci) u pratnji svojih razrednica (Jasmina Dadić, Greta Mahović, Antonija Vlahović i Suzana Kos) nastupili su na Riječkom karnevalu te sjajno prezentirale našu školu makom pod pod skupnim nazivom “Mačke iz visokog društva”.

Ovo je ujedno i odlična “generalna proba” za Samoborski fašnik koji počinje uskoro, a na kojem tradicionalno nastupamo s najviše grupa učenika.

Langovci i Fašnik vole se javno…

Voda – blago i baština zavičaja

Na primjeru naselja Podvrh, zdenca i prališća u Podvrhu, učenici Geografske grupe OŠ Milana Langa, prepoznali su vrijednosti vode kao blaga i baštine u našem zavičaju. Prilikom pripreme za terenski obilazak učenici su proučavali geografske karte iz 19. stoljeća iz Austro-ugarske (izvor: https://maps.arcanum.com) gdje se zorno uočava da su najstarija naselja ili dijelovi naselja s upisnog područja OŠ Milana Langa vezani uz vodu, tj. izvore, potoke i bunare koji su bili preduvjet nastanka stalnih naselja, života i gospodarskih djelatnosti.

U Podvrhu se u neposrednoj blizini zdenca koji je i danas izvor pitke vode, nalazi jedinstven primjer dobro očuvanog prališća. Uz vodu za piće, pranje veša i pojenje blaga, zdenac i prališće su bili središte društvenog života sela. Zanimljivost je i da potok Podvrščak ima dva izvora – jedan je već spomenuti zdenac, a drugi iznad Podvrha, koji utječu jedan u drugi na granici naselja Podvrh i Bregana (Ulica Podvrh i Ulica 30. svibnja).

Tijekom terenskih obilazaka u okolici škole i pješačenjem nastoji se povećati kretanje učenika te boravak na zraku i u prirodi. Uočavanje međudjelovanja i međuovisnosti prirodnih i društvenih čimbenika te prepoznavanje i promicanje kvalitete života u lokalnoj zajednici važan su dio projekta „Voda – blago i baština Hrvatske“ koji se ove školske godine provodi kroz rad izvannastavne aktivnosti Geografska grupa, a sufinanciran je sredstvima Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih.

učiteljica Martina Glasnović

Prvi pljesak – književni susret s Ivanom Vlahek

Prošloga utorka imali smo čast ugostiti učiteljicu i spisateljicu Ivanu Vlahek. Došla je s nama podijeliti svoju strast prema književnosti, školi i međusobnim odnosima, te nam predstaviti svoju knjigu – Prvi pljesak. Ovaj susret nije bio samo obična promocija, već i prilika da učenici sudjeluju u interaktivnom druženju.

Druženje je proteklo u veseloj atmosferi. Učenici su imali priliku pokazati svoje vještine tehniciranja loptom, pričanja viceva i iskazati spretnost i brzinu u aliasu. Ovaj zabavni dio druženja bio je odličan način da se svi opuste i aktiviraju, ali i da angažirano prate i sudjeluju i u ozbiljnijim temama. Kroz igru i smijeh prisjetili smo se kako je važno poštovati različitosti i mišljenja među nama.

Ono što je još istaknula, bila je važnost pažnje u komunikaciji. Spisateljica je pročitanim odlomkom i razgovorom s učenicima skrenula pozornost kako moramo promisliti prije nego što nešto izgovorimo, jer izrečene riječi ne možemo povući.

Najglasnije bilo je pravilo 30 sekundi – ako nešto ne možemo promijeniti na sebi ili drugima u 30 sekundi, ne bi trebali ni spominjati.

Učenici su se oduševili ne samo knjigom, već i savjetima. Svojom vedrinom i aktivnošću spisateljica je zadobila pažnju i interes učenika, a sada nam ne preostaje ništa drugo nego primiti knjigu u ruke i saznati tko je i zašto zaslužio svoj, prvi pljesak…

knjižničarka Valentina Biškup

Volite i budite voljeni

Svim učenicima viših razreda i djelatnicima OŠ Milana Langa na krilima leptira u petak 14. veljače na Valentinovo stigla je mala poruka koju su izradili i podijelili učenice i učenici izvannastavne aktivnost Domaćinstvo i 7.a razreda.

Sa željom svima da vole i budu voljeni, u porukama su istaknuli da je važno da ne zaborave voljeti sebe.

Voli sebe! I ne zaboravi… Ljubav liječi sve rane. Počni s time da voliš sebe.“

učiteljica Martina Glasnović

Gradski LiDraNo 2025.

Jučer je naša škola bila domaćin gradske smotre LiDraNo (literarnog, dramskog i novinarskog stvaralaštva učenika samoborskih osnovnih škola) koja je održana u prostorima POU u Kinu Samobor. Uvod u smotru bio je nastup naših bubnjara pod vodstvom učitelja Marina Rimca, potom je sve okupljene pozdravio ravnatelj Igor Matijašić, a smotru je službeno otvorila pročelnica Upravnog odjela za društvene djelatnosti Zrinka Breglec.

Od naših predstavnika na razinu više plasirale su se obje prijavljene učenice – Tara Vitas s literarnim radom “Moja škola“ (hommage Dragi Ivaniševiću) te  Lucija  Fresl s literarnim radom “Nenajavljena gošća”. Mentorica učenicama je učiteljica Valentina Mahović.

Lestitamo i želimo im puno uspjeha na županijskom smotri koja će se održati u Velikoj Gorici 7. ožujka (domaćin je OŠ Velika Mlaka).

 

Bregana za Vukovar

Pozivamo sve učenike, roditelje i građane, koji mogu i žele pomoći, na prikupljanje humanitarne pomoći za najsiromašnije vukovarske obitelji.
 
Najpotrebnije stvari su: ulje, mlijeko, dvopek, tjestenina, brašno, konzerve (paštete, mesni naresci, gotova jela), higijenske potrepštine (sapun, pasta za zube, deterdženti za pranje suđa i rublja, higijenski ulošci, toaletni papir, britvice za brijanje, kreme za ruke…).
 
Pomoć će se prikupljati do srijede 19. veljače.
 
Sve prikupljeno učenici osmih razreda koji idu na dvodnevnu terensku nastavu (20. i 21. veljače) dostavit će Socijalnoj samoposluzi u Vukovaru koju vodi Humanitarna udruga “Duga”. Udruga putem donacija prikuplja i dijeli osnovne namirnice i higijenske potrepštine najugroženijim obiteljima Grada Vukovara i okolnih ruralnih krajeva.
 
učiteljica Sanja Rapljenović

Iz ravnateljskog kuta – Nema nam pomoći

Nova kolumna za Školske novine – o pomoćnicima u nastavi i edukacijama, o mentalnom zdravlju i zaštitarima, o TBF-u i Krleži…
 
iz ravnateljskog kuta
NEMA NAM POMOĆI
piše Igor Matijašić, prof.
ravnatelj OŠ Milana Langa (Bregana)
 
Kako sada stvari stoje, izgleda da s početkom nove školske godine ravnatelji škola neće više biti samo u bjesomučnoj potrazi za, primjerice, učitelji(ca)ma matematike ili razredne nastave, već i za pomoćnicima u nastavi. Taman kad je svima u potpunosti „zaživjela“ činjenica da učenici s teškoćama imaju neposrednu pomoć od strane asistenata (kako ih svi od milja vole zvati), osvijestila se i činjenica da od rujna svi pomoćnici u nastavi moraju imati završenu višemjesečnu edukaciju bez koje neće moći u razred. Dosad su, kao što se zna, stvari funkcionirale na način da moraju odraditi tek „vikend-tečaj“, a onda su neke nedoumice rješavali uz pomoć stručnih suradnika u školi. Mnogi su se složili da je takav vid pripreme prije ulaska u učionicu nedostatan, posebno u svjetlu podatka da se iz godine u godinu pojavljuje sve više učenika kojima je pomoć neophodna, a njihove teškoće postaju sve raznovrsnije.
 
Pučka učilišta diljem zemlje upregla su sve resurse, pronalaze predavače koji će vikendom okupljati pomoćnike, a oni postaju svjesni da moraju odraditi više stotina sati teorijske i praktične nastave da bi došli do uvjerenja o kvalificiranosti za posao. Dolazeće vikende više neće provoditi u druženju s obiteljima, već za tipkovnicom računala ili u školskim klupama kako bi mogli završiti određeni modul i biti pripravni za ono što ih čeka najesen.
 
Hoće li se svi postojeći pomoćnici u nastavi zaista htjeti odvažiti na taj korak i sate i sate provoditi u učenju? Hoće li se pojaviti neka nova lica koja će se baš „pronaći“ u navedenom i krenuti u nove izazove? Zna se koliko je novčano vrednovan rad pomoćnika u nastavi – financijska potpora nipošto nije atraktivna u vrijeme kad cijene oko nas „divljaju“ i pokušavaju se „obuzdati“ razno-raznim bojkotima. Možda će neki sadašnji pomoćnici u nastavi jednostavno „dići ruke“ od svega i potražiti neki novi posao. Gdje ćemo onda pronaći nove radnike? I što će biti s učenicima koji tek kreću u prvi razred ili onima kojima će tijekom školske godine biti odobreno rješenje za pomoćnika jer ne očekuje se baš da će pomoćnika biti „u talonu“. I kako će ravnatelji škola objasniti roditeljima koji su navikli da je njihovo dijete do sada imalo pomoćnika u nastavi, da ga, eto, s početkom nove školske godine više nema? Osobito onima koji bez pomoćnika ne mogu samostalno funkcionirati. Pitanja se samo nižu…
 
Rješenja, naravno, uvijek ima i naći će se, možda i u zadnji čas. Nismo li upravo mi Hrvati poznati po tome? Treba li, s obzirom na cjelokupnu situaciju, razmisliti o modelu sličnom onom o polaganju stručnog ispita – stvoriti pomoćnicima u nastavi uvjet da tijekom jedne godine uz rad moraju završiti navedenu edukaciju?
 
Mada, kako dani odmiču, čini se da u školama neće biti potrebna samo pomoć učenicima, već i svim zaposlenicima, budući da se njihovo mentalno zdravlje stubokom narušava. O agresivnim roditeljima koji sve više uzimaju stvari u svoje ruke već je sve ispisano, njih ni zaključana vrata neće zaustaviti jer će (sukladno novom protokolu) iskoristiti dolazak na informacije da bi istjerali neku svoju pravdu. I ideja o zaštitarima nekako sve više pada u drugi plan. Ljudi koji bi radili u školama jednostavno nema dovoljno, a ako ih škole uspiju angažirati, onda se moramo suočavati s bizarnim situacijama poput one zagrebačke i opravdati činjenicama da su alkoholizirani ispadi tek „izolirani slučajevi“. Uz to (kao da ovo nije dovoljno) uključuju se i prijetnje bombama pa škola kao sigurno mjesto sretnog te mirnog učenja i odrastanja postaje tek sintagma na papiru…
 
U svjetlu svega navedenog, ostaje tek pitanje – hoće li se u neposrednoj budućnosti u školama sve više posezati za stihovima kultne pjesme TBF-a o „smaku svita“ ili ćemo se i nadalje tješiti Krleženim „nigdar ni bilo“ stihovima?