Čaga u Bregani

Večeras otvaramo sezonu čagi za učenike naše škole. Plesno druženje organiziraju učenici sedmih razreda, a sve prikupljene donacije bit će namijenjene odlasku na maturalno putovanje.

Tulum počinje u 19 sati…

Elementarne igre

Sutra u školskoj dvorani učenici i njihovi roditelji mogu sudjelovati u različitim igrama. Najbolji u igri su oni koji znaju prihvatiti poraz i znaju primjereno slaviti pobjedu.

Važnije od svega je sudjelovati, zato dođite sutra, 1. veljače od 10:30 sati u sportsku dvoranu u Bregani.

Preuzimaju li roditelji školstvo u svoje ruke?

Novi članak za Poslovni edukator – o najboljem interesu djeteta i obrascima ponašanja, o izostancima i obvezama, o nacionalnim ispitima i završnim ocjenama osmaša…
AGRESIVNA MANJINA I PODUPIRAJUĆA VEĆINA
(preuzimaju li roditelji školstvo u svoje ruke?)
piše Igor Matijašić, prof.
ravnatelj OŠ Milana Langa (Bregana)
Princip je isti, sve su ostalo nijanse…
(Đorđe Balašević)
1. UVOD
Iako nam je svima koji radimo u osnovnim školama još uvijek pred očima strašan događaj na samom kraju prvog polugodišta, ne treba smetnuti s uma niti prošlogodišnji slučaj u istome gradu koji je praktički digao sve sustave na noge i danima nije bio razriješen jer su roditelji odbijali poslati djecu u školu zbog problematičnog učenika. Održano je mnoštvo sastanaka, situacija se dugo nije micala s mrtve točke i sve je nekako sličilo pat-poziciji bez dugoročne naznake kvalitetnog rješenja. A onda se sve riješilo, kao što se zna, na prilično (ne)očekivani način, samo od sebe.
Ipak, nekako je u zraku preostala bojazan da se slične stvari neće ponavljati u drugim školama po istom obrascu. Nismo trebali dugo čekati – tek što je započelo drugo polugodište, scenarij zagrebačke škole „potpisan“ je na sličan način i u Puli. Sastanci, prosvjedi, prazne klupe, uvjeti za povratak djece u školu…
I ona općepoznata koji su izgovarali mnogi – radimo sve u najboljem interesu djeteta!
Je li ovim zagrebačkim i pulskim slučajem priča „zaokružena“ ili je to zapravo samo „špranca“ po kojoj će se u dolazećem periodu odvijati nastava? Roditelji su, nesumnjivo, dobili alat i mogućnost te bez ustezanja sve više preuzimaju stvari u svoje ruke.
2. PRAVA I OBVEZE
Ako se pogledaju pravni spisi na koje se toliko svi volimo pozivati – sukladno Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (onom famoznom tekstu koji je već doživio toliko izmjena i dopuna da svi s nestrpljenjem očekuju novi cjeloviti dokument), roditelj učenika dužan je upisati dijete u osnovnu školu te se brinuti o redovitom pohađanju obveznog dijela programa kao i ostalih oblika odgojno-obrazovnog rada u koje je učenik uključen. Nadalje, roditelj učenika ima pravo i obvezu sudjelovati u njegovom obrazovanju i biti redovito obaviješten o njegovim postignućima, dužan je brinuti se da učenik redovito izvršava obveze te u primjerenom roku javiti razlog izostanka učenika.
O izostancima učenika također bi se dala napisati posebna novela, dovoljno je malo „rudariti“ po službenoj statistici Ministarstva i pogledati brojke, osobito u zimskim tjednima povoljnijeg skijanja. Roditeljima je, uz to, pružena mogućnost da opravdavaju izostanke svoje djece do tri dana (bez javljanja liječniku) što domišljati Hrvati obilato koriste više puta tijekom godine. Bizarnost je tim veća što se broj izostanaka na mjesečnoj bazi povećava u tisućama, a broj učenika iz godine u godinu sve je manji! Prošle godine premašili smo brojku od 40 milijuna ukupnih izostanaka (gotovo 10 milijuna više u odnosu na deset godina prije)! U spomenutom desetogodišnjem periodu imamo čak 60 tisuća učenika manje u školskim klupama – navedena činjenica itekako poziva na zabrinutost jer nema baš mnogo gradova u Hrvatskoj koji imaju više stanovnika!
Neću niti govoriti da mnoge izvanškolske aktivnosti u današnje vrijeme postaju puno važnije od neposredne nastave – ona nezaobilazna činjenica da bi osnovna škola trebala biti na prvom mjestu, ostaje tek fraza.
Zanimljivo bi, recimo, bilo provesti istraživanje koliko učenika u naznačenom periodu podiže svoju svjedodžbu na kraju nastavne godine – ono što se nekada podrazumijevalo samo po sebi i predstavljalo obvezu, danas se gotovo marginalizira, a razrednicima ili tajništvu ostaje sve više (ne)važnih papira koji se „podižu“ tek najesen.
3. KRALJEVSTVO ZA OCJENU
Ne treba, naravno, zaboraviti da roditelji mogu itekako aktivno sudjelovati u kreiranju školskog života – poznato je da roditelji učenika svakog razrednog odjela između sebe biraju jednog člana u vijeće roditelja koje potom između sebe bira predsjednika i zamjenika predsjednika.
Vijeće roditelja daje mišljenje o prijedlogu školskog kurikuluma, godišnjeg plana i programa rada, raspravlja o izvješćima ravnatelja, razmatra pritužbe roditelja u svezi s odgojno-obrazovnim radom, predlaže mjere za unapređenje obrazovnog rada, daje mišljenje u vezi organiziranja terenskih nastava, sportskih i kulturnih sadržaja, kao i prijedloge vezane uz poboljšanje rada škole.
Dakle, uloga roditelja prvenstveno bi trebala biti savjetodavna, a neposredne odluke bi trebali donositi u situacijama koje su već unaprijed „zadane“ – glasanje vijeća roditelja prilikom izbora ravnatelja, odlučivanje o izboru agencije za odlazak na terensku nastavu nakon javnog poziva i sl.
No čini se, kako vrijeme odmiče, da pojedini roditelji „grabe“ sve više…
Kreće se već prilikom upisa u prvi razred o čemu se već govori stalno, no uvijek iznova treba ponavljati – iako stručno povjerenstvo, primjerice, predlaže odgodu upisa, iako navedeno potvrđuje i školska liječnica jer smatra da dijete nije spremno za školu, konačnu odluku ipak (na neki način) donosi – roditelj. Na svaku odluku vezanu uz odgodu upisa može se žaliti Ministarstvu koje potom, u pravilu, „staje“ na roditeljsku stranu. Iako se nerijetko događa da roditelj nakon nekog vremena uviđa da su stručne osobe bile u pravu i da njegovo dijete nije još bilo spremno postati prvašić, povratka nema, a prave muke tek počinju.
Znano je isto tako – ukoliko se vidi da bi dijete, zbog specifičnih teškoća, trebalo imati individualizirani ili prilagođeni program, opet nekako „zadnju“ ima njegov roditelj koji treba osvijestiti da će upravo na taj način pomoći svom djetetu i da će mu biti lakše. Dalek je put od početne informacije do konačnog osvješćivanja i potpisa…
Kad smo već kod pomoći, sumnjate li da je gotovo identična stvar i s pomoćnicima u nastavi? Ponovno je povjerenstvo (sastavljeno od stručnih osoba) to koje donosi prijedlog, no za istinsko odobravanje osobe koja će biti zajedno s učenikom u razredu „blagoslov“ treba „amenovati“ roditelj.
Dakako, o zadiranju pojedinih roditelja u posao učitelja ne treba posebno ni govoriti, sve je davno rečeno…
Ako je nešto dobro donio novi Protokol o kontroli ulaska i izlaska u školskim ustanovama (o kojem svatko ima svoje mišljenje) onda je to upravo činjenica da se doskoči agresivcima koji smatraju da rečenica „znaš li ti tko sam ja?’“ otvara u startu baš sva vrata.
Upravo za takve, dovoljno je izdvojiti tek nekoliko natuknica :
– školska ustanova je dužna odrediti pravila i način najavljivanja posjeta i ulaska u školsku ustanovu.
– roditelji mogu ulaziti u školsku ustanovu samo u dogovorenom terminu uz prethodnu najavu ili na poziv od strane školske ustanove, o čemu se obavještava radnik na ulazu u školsku ustanovu.
– roditelji koji dolaze na informativne razgovore s razrednicima obvezni su poštovati raspored koji objavljuje školska ustanova.
– radnik školske ustanove dužan je preuzeti stranku na ulazu te nakon sastanka ispratiti stranku iz školske ustanove.
– radnik školske ustanove obvezan je provjeriti identitet osobe koja ulazi u školsku ustanovu uvidom u osobnu iskaznicu ili drugi odgovarajući dokument s fotografijom osobe. Osobi koja to odbije neće se dopustiti ulazak u školsku ustanovu.
– u slučaju održavanja roditeljskog sastanka, razrednik prisutne roditelje dočekuje na ulazu školske ustanove i vodi do učionice, a nakon završetka roditeljskog sastanka razrednik prati roditelje do izlaza.
– svi posjetitelji koji nisu radnici ili učenici školske ustanove moraju biti evidentirani i u pratnji radnika školske ustanove upućeni na dogovoreno mjesto i ispraćeni iz školske ustanove.
O ocjenama i pritiscima pojedinih roditelja također su već ispisane stotine stranica, a koliko su važne zaključne brojke svjedoči i činjenica da se njima bavila čak i predsjednička obitelj o čemu su nekoliko dana izvještavali svi relevantni mediji.
S obzirom da su upravo ocjene ulaznica za prelazak iz jedne razine na drugu (pogotovo iz osnovne u srednju školu) kadšto se ne biraju sredstva da bi se došlo do željenog. Iako se dugo govorilo da prijemni ispiti za upis u srednju školu izazivaju stres kod učenika (je li to bio razlog zbog kojeg su ukinuti?) ipak sve više srednjih škola u novije vrijeme pribjegava upravo tom načinu da bi „regrutiralo“ svoje nove polaznike.
Dovoljno je vidjeti samo neprestanu disproporciju između rezultata nacionalnih ispita i završnih ocjena osmaša pa je čak i laiku sve jasno. Premda se, također već godinama, govori da bi upravo nacionalni ispiti mogli biti svojevrsni korektiv prilikom upisa u srednju školu, zasad sve ostaje mrtvo slovo na papiru i rezultati služe tek statistikama. Ukoliko su rezultati dobri, volimo se hvastati njima i govoriti kako su škole sjajne te generacije učenika ozbiljno shvaćaju učenje, ukoliko je suprotno, vješto sve zaogrćemo plaštom često citirane rečenice – učenici već unaprijed misle da to nije važno i tako pristupaju svemu navedenom.
4. ZAKLJUČAK
Ono što je itekako dobro u cjelukupnoj priči vezanoj uz roditelje učenika jest neprijeporan podatak da su oni agresivni, glasni i nesuradljivi još uvijek manjina i svi se nekako nadamo da će tako i ostati. Velik broj roditelja i nadalje pruža neprestanu podršku učiteljima i svim zaposlenicima škole, spremno je uvijek pomoći, upućuju riječi zahvale budući da uviđaju koliki se napor ulaže u odgoj i obrazovanje djeteta, a svjesni su i činjenice da je upravo osnovna škola pravi temelj na kojem sve počiva.
Stoga i ovom prilikom upravo njima (a svi oni, samozatajni kakvi već jesu, će se prepoznati u navedenom bez potrebe za dodatnim isticanjem) treba odati posebno priznanje. Zemlja znanja kojom se toliko volimo ponositi funkcionira upravo zahvaljujući tom, još uvijek podupirajućem trianglu – učitelji (koji još uvijek nisu izgubili predanost, volju i entuzijazam, svim neprilikama usprkos), učenici (koji još uvijek nisu pokleknuli pod svekolikim pritiscima sa svih strana i raduju se novim školskim izazovima) te, naposlijetku, roditelji (koji shvaćaju da se jedino u kvalitetom ozračju uzajamnog pomaganja njihovo dijete može nesmetano razvijati i napredovati u obrazovnom, ali i odgojnom smislu).
Na kraju, mogu samo u ime svih čelnika odgojno-obrazovnih ustanova koji razmišljaju poput mene, tim i takvim roditeljima (za koje se iskreno nadam da jednog dana neće postati šutljiva manjina) uputiti tek jedno veliko i srdačno – HVALA!

Razvijanje ekološke svijesti

Učenice osmih razreda naše škole – Paula Jug, Lucija Paić, Eva Rozijan, Iva Vrančić, Ema Mia Martinček, Tara Vitas, Lucija Fresl, Josipa Matijaščić, Leda Debeljak i Dolores Vrbančić izabrane su za sudjelovanje u drugoj učeničkoj mobilnosti učenika OŠ Milana Langa u sklopu Erasmus + projekta „Ruku pruži, prirodi služi“. Projektom nastojimo ojačati eko dimenziju naše škole, pojačati ekološku svijest učenika i učitelja i školu učiniti ekološki usmjerenijom.
Skupina je rad započela analizom anketa o ekološkim načelima i njihovom primjenom u radu škole, uočavanjem slabih točaka te smo se ove školske godine odlučili fokusirati na odlaganje i razvrstavanje otpada i na ponovnu upotrebu stvari i odjeće koja nam više ne treba.
Dosad su organizirane dvije vrlo uspješne razmjene robe i odjeće kojima učenici jačaju svijest o ponovnoj upotrebi stvari koje su još u dobrom stanju kako bismo spriječili gomilanje nepotrebnog otpada i kako bismo osvijestili problem današnjeg modernog doma – pretjerano kupovanje i gomilanje stvari koje nam brzo dosade, a time stvaramo i ekološki problem. Nove razmjene planiraju se za drugo polugodište kao i postavljanje kutija za razvrstavanje papira i plastike u učionicama i na ključnim mjestima po školi. Blizu ulaza postavljena je i kutija za odlaganje baterija čime se razvija svijest o potrebi sortiranja različitog otpada u za to odgovarajuće spremnike.
Učenice se pripremaju i za odlazak na mobilnost u Mađarsku u ožujku kako bi razmijenile svoja znanja i iskustva u radu na ekološkim temama s mađarskim kolegama.
Prošli četvrtak, 16.1., putem videopoziva imali smo priliku upoznati ravnateljicu i učenike škole domaćina, Dr. Somogyi Imre Baptista Szakképző Iskola te razmijeniti detalje o hrvatskom i mađarskom obrazovnom sustavu, svijesti o važnosti učenja stranih jezika u obje zemlje te smo dogovorili temu našeg idućeg videosusreta – upoznavanje Budimpešte i znamenitosti koje trebamo posjetiti nakon radnog dana u školi. Što se same škole tiče zanimaju nas njihova rješenja po pitanju ekoloških tema i veselimo se skorašnjem odlasku na mobilnost.
U skladu s ekološkom temom, za put u Mađarsku koristimo sredstva zelenog putovanja – autobus i vlak, a već smo u potrazi za školom domaćinom za novu mobilnost iduće školske godine.
Svakom aktivnošću i svakom novom mobilnošću OŠ Milana Langa radi na ostvarenju ciljeva zacrtanih u svom Erasmus planu, jača ključne kompetencije učitelja i učenika, radi na poboljšanju kvalitete života i rada u školi i učinci provedenih projekata vidljivi su pokazatelji koristi projekata financiranih sredstvima Europske unije.
učiteljica Andreja Vlahović Gabriša

Iz ravnateljskog kuta – Pucanj u prazno

Nova kolumna za Školske novine ravnatelja naše škole – o operativnim djelatnicima i bećarima, o moralnom dnu i prostoru za napredak, o utopiji i satu koji otkucava…

iz ravnateljskog kuta
PUCANJ U PRAZNO
piše Igor Matijašić, prof.
ravnatelj OŠ Milana Langa (Bregana)
Taman kad smo uspostavili protokole u ulasku u školske ustanove kako bismo potencijalno spriječili tragediju sličnu onoj zagrebačkoj i kad smo se počeli usuglašavati oko toga hoće li pred zgradama u koje ulaze djeca biti operativni djelatnici zaduženi za sigurnost i civilnu zaštitu, u javnost je „procurila“ snimka ministra koji za vrijeme vožnje u automobilu puca iz pištolja.
Naravno da je vladajućima najvažnije bilo da odmah „umanje štetu“ pa smo danima slušali kojekakve nemušte priče o bećarima, ćorcima, bivšim prijateljima koji su tempirali vrijeme da napakoste dojučerašnjim kolegama, činjenici da je snimka nastala puno prije stupanja na dužnost i minoriziranje samog podatka da je jedan visokopozicionirani dužnosnik izrazito remetio javni red i mir. Naravno da je nemoćnoj oporbi ovo bio razlog za zgražanje i prozivanje, no ostaje upitno kako bi reagirali da se slična situacija dogodila u njihovim „redovima“.
Svatko ima pravo na pogrešku i ne postoji vjerojatno nitko tko se u retrospekciji svojih životnih „sličica“ ne srami određenog trenutka slabosti, no sigurno je da većina nakon toga nastupa s Gibonnijevom pretpostavkom – „drugi puta ću pametnije“… Koliko je, pak, pameti u sljedećem potezu, trebaju se istinski zapitati svi oni koji su podigli ruku kako bi se složili s navedenim – još jedan (sada već bivši) ministar aktivirao je opciju B te se povukao dužnosti samo da bi se potom preselio u saborske klupe. Na isto ono mjesto gdje se donose važni zakoni i „pravila ponašanja“…
Koliko se ovakvim i sličnim epizodama približavamo moralnom dnu? Jesmo li ga već dosegnuli ili ima još „prostora za napredak“?
Uzalud nam svi protokoli, operativni djelatnici i školski koordinatori za sigurnost u prometu (treba li uopće napominjati da opisani protagonist nije koristio sigurnosni pojas u automobilu?) dok nam se s najviše instance praktično smiju u lice i zorno dočaravaju da postoje „jednaki i jednakiji“.
Poprilično je, stoga, licemjerno (od strane „istaknutih“ pojedinaca) snebivanje nad činjenicom da učenici u osnovnoj školi sastavljaju „liste smrti“, da studenti prijete da će pucati na fakultetu te da pravobranitelji i djelatnici zavoda za socijalni rad imaju sve više posla zbog učestalog vršnjačkog nasilja u kojem gotovo da izostaje bilo kakva empatija.
Oni najmlađi, katkad, samo „produciraju“ ono što vide u svijetu odraslih, traže i ispituju postavljene granice. No, baš svi oni (od najranijih dana), vole jasna pravila kojih se moraju držati i koja će vrijediti baš za sve. Vrijeme da toj djeci, u koju se toliko kunemo i stalno ističemo da su naša svijetla budućnost, upravo mi odrasli (svatko u svom djelokrugu rada) vlastitim primjerom pokažemo pravi način kako stvari u društvu moraju funkcionirati.
I nitko me ne može uvjeriti da je prethodna rečenica više nalik na Platonovu utopiju, nego na nešto što se itekako može primijeniti na ove prostore. Još uvijek nije prekasno, no sat sve glasnije otkucava…

Futsal za učenice

Protekle subote učenice su nastupile na gradskom natjecanju u futsalu. U sportskoj dvorani u Rudama nastupile su četiri škole, a samo je naša škola nastupila u konkurenciji učenica 5./6. i 7./8. razreda. Djevojčice su se skupile u većem broju nego njihovi muški kolege mjesec dana ranije, no samo nekoliko njih do sada je odigralo neku nogometnu utakmicu. 

Starije učenice zauzele su 3. mjesto, a za školu su nastupile: Lea Otmačić, Paola Štefanić, Lara Narančić Miše, Ana Stupar, Lucija Bencalić, Franka Dekanić i Bruna Pavlin. Mlađa ekipa osvojila je 2. mjesto, a nastupile su: Natali Grdović, Patricija Glavić, Simona Ladišić, Natali Dedić, Ivona Trgovčević, Nina Matijaščić, Tonina Paić i Lea Vego.

učitelj Igor Kupres

Kako je učiteljima na početku karijere?

Učiteljica Nikolina Vidović ravnatelj Igor Matijašić predstavljali su našu školu na panel diskusiji u Novinarskom domu u Zagrebu.

Izrazito važna tema vezana uz učitelje na početku svog razvojnog puta u sklopu projekta “Uloga ličnosti, motivacije i socio-emocionalnih kompetencija u profesionalnoj dobrobiti učitelja u ranoj fazi karijere” kojeg je proveo Institut za društvena istraživanja u Zagrebu.

os-milana-langa-predavanje-sandra-vuk

Upravljanje razredom – stav, dosljednost i uspjeh

Jučer je u našoj školi gostovala višestruko nagrađivana učiteljica razredne nastave Sandra Vuk i s okupljenim djelatnicima podijelila svoja iskustva dugogodišnjeg rada u učionici.

Predavanje pod nazivom “Upravljanje razredom – stav, dosljednost i uspjeh” bilo je još jedno u nizu predavanja za članove Učiteljskog vijeća koja, od ove godine, prakticiramo jednom mjesečno.