Postoji li zajednica ljudi u kojoj se svaki pojedinac može razviti u svoju najbolju verziju, zajednica koja te dočeka s ljubavlju i prihvaćanjem, strpljivo ti pomaže u tvom napretku i na kraju te isprati sa zahvalnošću, slaveći tvoj život i tvoj doprinos?
Postoji li takvo društveno uređenje u kojem sebično posjedovanje stvari i isključivanje drugih nije opcija? Društvo u kojem se priroda istinski cijeni i poštuje i od koje uzimaš samo koliko ti je neophodno? Možemo li uživati u zajedništvu i igri bez natjecanja, bez pobjednika i gubitnika? Je li moguće komunicirati umom, mislima, bez upotrebe glasa?
I na kraju – je li ikako moguće odlučiti kad i kako umrijeti, voljno isključiti svoje životne funkcije nakon što smo se naužili života?
Ako ste gornje ideje i mogli nekako prihvatiti, zadnju sigurno niste; vaše unutarnje sirene su se oglasile i sad odbacujete sve navedene ideje i znate da se radi o idealno zamišljenoj zemlji, o zajednici savršenih društvenih odnosa u kojoj vlada blagostanje i sreća: o Utopiji.
U travnju smo čitali „Tihi zov Australije“ američke autorice Marlo Morgan koja nam jednostavnim jezikom i nepretencioznim stilom pisanja donosi iskustvo putovanja kroz Australsku divljinu s aboridžinskim plemenom koje sebe naziva „Pravi ljudi“.
Margo u surovoj divljini australske unutrašnjosti – bushu – prolazi tjelesnu, duševnu i duhovnu transformaciju. Ostavljajući na nekoliko mjeseci civilizaciju i stvari bez kojih je nezamisliv naš život svagdašnji, započinje avanturu života. Njezin zadatak je da bude posrednik u komuniciranju posljednje poruke Pravih ljudi ostatku svijeta – nama – tj. Mutantima.
Nije baš ugodno da te netko tko se smatra prosvijetljenim i tko tvrdi da je shvatio svrhu svoga postojanja naziva Mutantom… Zar nismo mi napredno društvo koje se može dičiti značajnim postignućima u svim područjima, koje uvijek želi bolje i više?
Kako se pleme neobrazovanih ljudi odbojne vanjštine usudi nama govoriti da se moramo mijenjati?
I dok smo uz ukusnu hranu koju smo našli u prirodi i sami pripremili uživali u razmjeni različitih stavova o svim ovim pitanjima, a sve bez osuđivanja tuđeg mišljenja i s iskrenim prihvaćanjem…učinilo mi se da smo se u našem čitateljskom plemenu približili načinima Pravih ljudi…
Knjigu smo konačno ocijenili sa četvorkom, a ako vas zanima što su to Pravi ljudi poručili Mutantima, pročitajte knjigu, mi ju toplo preporučujemo!
učiteljica Kornelija Turić Dorotić