Sinoć je predavanje za članove vijeća učitelja održala Nikolina Matovina Hajduk, osoba koja svojim dugogodišnjim radom u razredu itekako ima što za reći “svekolikom puku”. Veljača je bila rezervirana za zagrebačku učiteljicu razredne nastave/matematike i odgovor na vječnu dilemu o tome jesmo li spremni za izazove učiteljske profesije.
Elokventna, zanimljiva, odrješita, duhovita – osoba koja se svakodnevno susreće s istim problemima koji i sve nas tište, učiteljica koja pokušava, koja ne gura glavu u pijesak i pravi se da je sve u redu, već strpljivo, korak po korak, rješava teškoće i sprema se za nove izazove.
U jednosatnom predavanju osvijestila nam je bjelodane činjenice o dignitetu, poštivanju struke, (bez)razložnim podjelama u zbornicama, pretjeranoj dostupnosti učitelja, ali i činjenici da su prosvjetari katkad jedan drugome vukovi…
Jasno je ukazala i na sve teškoće kojima smo okruženi, velika očekivanja od strane onih koji nas okružuju, ali i na sve ljepote koje nosi učiteljsko zanimanje. Naš “finalni proizvod” su djeca – njihova riječ zahvale ili pohvale nakon završene škole možda su vrednija od svih prolaznih materijalnih stvari.