Iz ravnateljskog kuta – U očekivanju petka

iz ravnateljskog kuta

U OČEKIVANJU PETKA

piše Igor Matijašić, prof.

ravnatelj OŠ Milana Langa (Bregana)

 

Posljednji tjedan u veljači trebao je donijeti mir, kako učenicima koji odlaze na drugi dio zimskih praznika, tako i zaposlenicima škola koji bi trebali malo predahnuti nakon svih stresnih događanja koji su pristigli i u hrvatske škole. O postojećem školskom kalendaru svatko ima neko svoje mišljenje, no mnogi se slažu da je tjedan praznika u sadašnjem trenutku itekako dobrodošao. Ipak, izgleda da pravog predaha i mira neće biti, tek mirenja!

 

Sindikati su sukladno svojim procedurama uputili zahtjev za pokretanjem krasne glagolske imenice s kraja prethodnog odlomka i najavili novu. Nije, doduše glagolska, ali itekako uključuje radnju, stanje i zbivanje – riječ je, naravno, o štrajku. Kako ističu, neće odustati jer su dovoljno čekali, a dodatni „okidač“ je i najava povećanja plaća pravosudnim djelatnicima kao još jedan dokaz da novaca ima, samo je upitno kako će se rasporediti.

 

Iako su upravo sindikati tijekom godina sami sebi znali „pucati u nogu“ i donositi neke odluke o štrajku kad su proračuni već bili „zaključani“, mora se priznati da su ovogodišnji „tajming“ potencijalnog štrajka, baš poput Đele Hadžiselimovića, sjajno odabrali. Naravno, kao i u svim pravim hrvatskim pričama o (ne)jedinstvu treba ukazati i na općepoznatu činjenicu da niti obrazovni sindikati nisu složni, mada bi se to nekako „po defaultu“ trebalo podrazumijevati. Zasad su u „priči“ tri od četiri, ostaje vidjeti hoće li se brojka povećati.

 

Učenici bi se u školske klupe trebali vratiti početkom ožujka, a onda ih (o čemu je već mnogo puta govoreno) očekuje prava testomanija. Čitav niz županijskih natjecanja iz obrazovnih predmeta zbijen je u nekoliko tjedana, a uz to pišu se i nacionalni ispiti, statistički vrlo važna činjenica u (nekih) Hrvata na koju se troši iznimna svota novaca i koja je već, ne treba sumnjati, „posložena“ do najsitnijeg detalja. Hoće li se mogućim štrajkom i to dovesti u pitanje?

 

Uz to, ne i manje važno, zahuktavaju se i pripreme za nadolazeće lokalne izbore koji bi u nekim sredinama mogli biti jako zanimljivi. Neki će budući gradonačelnici ili župani možda „zajahati“ i na tom populističkom valu pa, kako to obično biva, obećavati i neke stvari za koje nemaju baš nikakve ingerencije.

 

Ostaje i nadalje akutan najvažniji od svih problema – svakim povećanjem plaća podjednako su zadovoljni baš svi u sustavu, od onih koji entuzijastično izgaraju na poslu do onih koji itekako zabušavaju i uopće se ne trude. Jesu li baš svi u javnim službama (i državnim u konačnici) zaslužili neko povećanje plaća? Odgovor znamo, kao i podatak da se nitko od navedenih osoba neće promijeniti. Uostalom, zašto bi netko mijenjao svoj pristup poslu ako s vremena na vrijeme za svoj (ne)rad dobije i povećanje plaće? Pokušalo se upravo to riješiti uredbom o svojevrsnom ocjenjivanju zaposlenika, no s obzirom kako je bila „uređena“ jasno je u startu bilo da neće zaživjeti.

 

Ovako, ostaje nam za vidjeti kakvi će biti dani pred nama te nestrpljivo očekivati medijske konferencije u petak, kada ravnatelji (po već dobrom starom običaju) doznaju kako će organizirati rad na početku novog radnog tjedna…