Nova kolumna za Školske novine ravnatelja naše škole Igora Matijašića – o brojkama i prosvjedima, o koeficijentima i grafikonima, o Cezaru i matematičkim operacijama…
iz ravnateljskog kuta
CEZAROV POUČAK
piše Igor Matijašić, prof.
ravnatelj OŠ Milana Langa (Bregana)
Proteklih dana u mnogim školama diljem zemlje ponovno su dominirale brojke. Ne one uobičajene učeničke ocjene na koje su svi navikli, već znamenke koje su prezentirali sindikati i Ministarstvo. Štrajkovi su unijeli statistički „nemir“, izvještaji su bili dijametralno suprotni, osobito sada kod cirkularnih „epizoda“. Čelnici sindikata hvalili su se angažiranošću i velikim odazivom (kao i podrškom onih koji nisu njihovi članovi), a djelatnici krovne institucije isticali puno manji broj štrajkaša. Oni racionalniji reći će da je istina (kao i obično kad su posrijedi dvije suprostavljene strane), negdje u sredini.
Brojke će dominirati i dolazećeg petka kad je najavljen veliki prosvjed na Trgu bana Jelačića u Zagrebu. Pomno će se evidentirati oni koji su pristigli iz svih krajeva Hrvatske kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo postojećim, a možda će netko (kao u ne tako davnim vremenima) pokušati minorizirati cjelokupni događaj tvrdnjama o „čekanju tramvaja“ ili „fešti“. Ne treba zaboraviti da je prije nekoliko dana na istome mjestu održan prosvjed odgojitelja čime se jasno iskazuje da u sustavu nije baš sve obojeno ružičastim tonovima…
U napetim tjednima „vagale“ su se izjave glavnih aktera uključenih u štrajk, crtali stupičasti grafikoni pojedinih djelatnosti, zgražalo nad podacima da savjetnici za trening i obuku konja imaju veći koeficijent od učitelja te da je pojedinim državnim tajnicima povećanje plaće u rangu s mjesečnim primanjima onih koji svakodnevno staju pred učenike.
Trebalo je, naravno, organizirati i nastavu – roditelji nisu unisono podržali štrajk kao prije nekoliko godina, a niti djelatnici u školama nisu bili sasvim jedinstveni. Članovi jednog sindikata jasno su izrazili protivljenje, a oni koji nisu sindikalno aktivni ostali su na vjetrometini pitajući se kome će se priključiti. Dodatni „uteg“ svemu bila je i promptna odluka Vlade o neplaćanju dana provedenih u štrajku.
Naravno da ponovno treba ukazati i na činjenicu da se sve ovo odvija baš uoči lokalnih izbora pa su mnogi dojučerašnji kandidati-anonimci (koji su se baš sada sjetili teškog položaja prosvjetara) iskoristili situaciju za populističke izjave od kojih se mnogim djelatnicima škola vjerojatno diže kosa na glavi. Ako se zna da je ovo i razdoblje kad se u pojedinim školama odvijaju izbori za članove školskog odbora, jasno je da atmosfera nipošto ne može biti idilična.
Završni „matematički račun“ posve je jasan – iako nas svakodnevne vijesti o aferama pojedinih aktera javnog života gotovo uvjeravaju da je Hrvatima najdraža operacija oduzimanje, iako će se danima nakon što sve završi zbrajati dobrobiti i štete, iako će pojedini sindikati zadovoljno trljati ruke množenjem svojih članova, neminovno je da će se ponegdje školsko ozračje narušiti, a zbornice dodatno podijeliti.
Je li to sve u skladu s čuvenom „divide et impera“ i odgovara li nekome baš takva situacija, ostaje za vidjeti…