Ema Dujmović, učenica 7. b razreda naše škole prvakinja je u znanju kineskog jezika za neizvorne govornike te će ove jeseni predstavljati Hrvatsku na svjetskom prvenstvu!
Svestrana Ema ponovno će putovati u Kinu, a ne treba zaboraviti da se (uz iznimno aktivno učenje kineskog jezika) bavi i slikanjem, pisanjem pjesama i priča. Autorica je dječjeg romana „Život jednog psa“.
Protekle subote održana je Državna smotra Građanskog odgoja i obrazovanja u OŠ Grigora Viteza u Zagrebu na kojoj su predstavljeni projekti učenika osnovnih i srednjih škola Republike Hrvatske. Među njima našao se i projekt “Ruku pruži, prirodi služi” OŠ Milana Langa.
Tijekom ove nastavne godine učenice osmih razreda naše škole – Paula Jug, Lucija Paić, Eva Rozijan, Iva Vrančić, Lucija Fresl, Emma Mia Martinček, Tara Vitas, Leda Debeljak, Josipa Matijaščić i Dolores Vrbančić aktivno su radile na obogaćivanju izgleda naše škole i jačanju ekološke svijesti učenika. U učionicama škole i hodnicima postavljeni su spremnici za papir i plastiku. Kod ulaza u školu postavljen je spremnik za baterije čime se naglašava važnost odvajanja otpada kako bi se on kasnije mogao adekvatno zbrinuti i oporabiti. Tijekom godine provedene su četiri akcije razmjene odjeće, igračaka, knjiga, školskog pribora i torbi čime se jačala svijest o korisnosti rabljenih stvari koje su još uvijek u dobrom stanju. Ovaj petak planiramo veliku završnu razmjenu no time naše eko aktivnosti I dužnosti nipošto ne staju. Dobili smo pohvale za provedene aktivnost i snažan poticaj da nastavimo tako dalje.
Na smotri našu školu predstavljale su Dolores Vrbančić, Ema Mia Martinček, Lucija Fresl, Tara Vitas i Eva Rozijan i učiteljice Andreja Vlahović Gabriša.
Pozivamo vas da u petak, 23.5. u školu donesete stvari koje više ne trebate ili ste ih prerasli, a još su u dobrom stanju i tako podržite naš projekt “Ruku pruži, prirodi služi”.
Cilj nam je osvijestiti korisnost zaboravljenih i neželjenih stvari. Nečija stara torba ili školski pribor, igračka, majica ili jakna ne moraju biti bačeni nego ponovno iskorišteni. Tako štedimo novac i čuvamo okoliš i razvijamo svijest o korisnosti stvari i njihovoj višekratnoj iskoristivosti.
Nakon razmjene za Svetog Nikolu, uoči Božića, za Valentinovo i nakon Uskrsa ovo je naša završna razmjena ove nastavne godine.
Zahvaljujemo svima koji se se dosad uključili u naše akcije i nadamo se da ćete nas i dalje podržavati u našim akcijama!
Na 8. festivalu scenskog izraza i dramskog odgoja „Glumček“ kojeg organizira Gradska knjižnica Samobor (Odjel za djecu i mlade) sudjelovali su i učenici naše škole. Ove godine svoje dramsko umijeće prikazali su u Centru za mlade „Bunker“.
Članovi Dramske grupe (voditeljica Anita Ban) predstavili su se igrokazima „Ah , ta mama!“, „Glazbena škola“ i „Svibanjski razgovor“. Učenici 3.b razreda (voditeljica Zvjezdana Malović) predstavili su se pričom na slovenskom jeziku „Juri Muri v Afriki“.
I ove godine roditelji su bili pratnja i podrška izvođačima koji su promovirali našu školu te na dostojan način zaslužili pljesak za svoj nastup.
Nova kolumna za Školske novine ravnatelja naše škole Igora Matijašića – o sindikatima i političkim stranakama, o ozračju i svakodnevnim dopisima, o kazalištu lutaka…
iz ravnateljskog kuta
LUTKE NA KONCU
piše Igor Matijašić, prof.
ravnatelj OŠ Milana Langa (Bregana)
Kako je krenulo, možda će uskoro broj školskih sindikata biti u rangu broja političkih stranaka. Naravno da će se prozvani odmah nakostriješiti na prethodnu rečenicu, no najava osnivanja novog srednjoškolskog sindikata neminovno vodi prema karikiranoj početnoj tezi i otvorenom pitanju – čemu sve to? U vrijeme kad se već osnovnoškolski sindikati sve više gledaju „preko nišana“, kad jedni organiziraju veliki prosvjed na središnjem zagrebačkom trgu, a drugi u isto vrijeme za svoje članstvo pripremaju sindikalne igre na moru, izgleda da u skoroj budućnosti slične stvari čekaju i zaposlene u srednjim školama. U moru kontradiktornih informacija, sasvim je realno očekivati da će se prosječni pratitelj školskih zbivanja „pogubiti“ u tome koji su liderski monolozi sindikalnih čelnika istinski zahtjevi za boljitak, a koje su izjave populističke. Uostalom, unisona potpora koju se nekad imali prosvjetari iz roditeljskog kuta, primjetno je ionako – pomalo kopni.
Baš kao i sindikati, i zbornice se dodatno dijele, kvalitetno školsko ozračje koje bi trebalo neprestano „graditi“ postaje dvojbeno, a uz to – zbog velike količine nakupljenog stresa, sve više vrsnih osoba napušta sustav jer (koliko god strpljivosti i umijeća imali) jednostavno dolaze do „zida“. S druge strane, u školske prostore ulazi sve više osoba kojima možda učiteljski poziv i nije bio primarna opcija pa se, sukladno tome, tako i ponašaju.
Nadalje, sve više se „važu“ učiteljske rečenice (i napisane i izgovorene) jer odvjetnici čekaju spremni „iza ugla“ pa se poneki prosvjetari zatvaraju u svoj „ne bi se štel mešat“ oklop, a javno izgovoreno mišljenje postaje gotovo „cenzurirano“. Djelatnici škola sve manje vremena posvećuju svojim temeljnim zadaćama za koje su se i sami školovali, dodatna opterećenja (prvenstveno administrativna) sve su brojnija, a mnogobrojni dopisi i razna očitovanja (agencijama, ministarstvima, pravobraniteljima, zavodima, policiji…) postaju svakodnevna rutina stručnih suradnika i ravnatelja u školama. Autoritet učitelja, poštovanje prema odraslim osobama, dignitet struke – navedeni pojmovi polako počinju zvučati poput kakvih arhaizama ili tuđica koje više nitko ne koristi.
Tako, naime, danas izgleda školstvo u Hrvata…
Mnogi će reći da je iz godine u godinu sve teže, a kako stvari stoje, mnogobrojni će učitelji svoj prirodni „okoliš“ (s učenicima u učionici) i dalje zamjenjivati nekim drugim poslom jer nekog svjetla na kraju tunela jednostavno ne vide. Koliko smo pri tome svi zajedno na gubitku, procijenite sami. Koliko smo onda i svi zajedno na dobitku da imamo toliko sindikata (razjedinjenih, naravno) koji nas uvjeravaju da se baš oni bore za „našu stvar“, također procijenite sami…
U isto to vrijeme (u istoj toj zemlji znanja) neki u pozadini zdušno pozdravljaju ovakvu situaciju, zadovoljno trljaju ruke te povlače konce onako kako im najbolje odgovara. Svaka sličnost s kazalištem lutaka je (ne)namjerna…
Učenike prvih razreda posjetio je i razveselio Očko Čitaćirko, maleni i raspričani lutak koji voli očkati. Očkati znači sve što Očko voli raditi, a to su: čitanje, pisanje, pjevanje, recitiranje, plesanje, druženje s djecom…
Tijekom predstave Očko je učenicima čitao pjesme, iz svoje bilježnice Kupusare čitao učeničke sastavke i pokazao crteže, razgovarao s učenicima o pročitanim pjesmama i sastavcima, pjevao im i poticao učenike na govor, pjesmu i pokret.
Očko Čitaćirko je lutkarski edukativni projekt autorice i izvođačice Nede Marović Turković koji učenike potiče na čitanje, ljubav prema knjizi, dobrotu, pristojno ponašanje, prihvaćanje različitosti i kreativno izražavanje.
Skupina učenika naše škole jučer je s učiteljicom Marijom Aščić posjetila ETUŠ. U pratnji dviju maturantica i profesorice Brune Kobešćak Mogulić učenici su imali priliku razgledavati prostor škole, začinski vrt te upoznati profesoricu Blanku Odak i rad ekonomista, a najslađi zadatak za sve imala je kolegica Marija Tomašković. Slastičari su umijesili tijesto i ispekli košarice, a naši su Langovci pokazali svoju vještinu i kreativnost u pripremanje pizze i deserta od jagoda.
Dok su se pizze pekle, u školskoj dvorani maturanti su imali prezentaciju o svojoj školi koja nudi 4 programa (ekonomist, hotelijersko-turistički tehničar, kuhar i slastičar). Upoznali su nas sa svojim projektima; mobilna turistička aplikacija N&T Samobor, Tradicionalni začin na ETUŠ način (uzgajaju začine u vrtu), a najnoviji projekt pod nazivom „Nit je Samo bor, nit je samo putar“ na izvrstan je način povezao hotelijere i slastičare u izradi putra (maslaca) s dodatkom dehidriranog bilja.
Za slanu varijantu dodaju u domaći maslac dehidrirani medvjeđi luk, a za slatku varijantu dodaju dehidrirane jagode (imali smo priliku pomirisati prah). Putar je pakiran u staklene teglice, a posebnost je i pamučni fitilj koji sagorijevanjem zagrijava maslac kako bi se lakše mazao na kruh. Saznali smo da planiraju osnovati učeničku zadrugu, želimo im puno uspjeha. Rado ćemo podijeliti svoja iskustva. Predstavljanje je završilo kvizom, a naše druženje degustacijom.
Osim lijepih uspomena i ugodnoga druženja, svi smo dobili za uspomenu eko vrećicu sa znakovitim natpisom. „Dođi i ti u ETUŠ! ETUŠ uskoro otvara vrata za sve zainteresirane osmaše, a predstavljanje projekta „Nit je Samo bor, nit je samo putar“ bit će u ponedjeljak 19. 5. u 12 sati.
Učenici 3. b i 4. b razreda bili su u Zoološkom vrtu grada Zagreba koji ove godine slavi 100. rođendan. Putovanje su zavrijedili svojim marljivim radom i upornošću u projektu „Daj šapi glas“ za nezbrinute životinje u azilu u Zagrebu kojima pomažemo već drugu godinu. Izrađivali smo ukrase za Božić i prodavali ih u holu škole. Našlo se tu raznolikih blagdanskih ukrasa: vjenčića, svjećnjaka, ukrasnih kugli, prigodnih slika, borića od prirodnih materijala, ukrasa za bor i vrata…
U zoološkom vrtu uživali smo upoznajući nove i diveći se dugogodišnjim stanovnicima vrta. Svatko je pronašao nešto za sebe, ali život gmazova ih je sve zainteresirao, pogotovo kad nam je voditeljica radionice ispričala manje poznate zanimljivosti o pojedinim životinjama. Kada i koliko često ih se hrani, koliko mogu narasti i težiti, koliko su brze jesu li opasne u prirodi…
Planiramo projekt nastaviti i dalje, ali bismo željeli suradnju s azilima u našem gradu, kako bi podržali šape našeg grada.
Zanimljivo druženje se produžilo i svi smo se odlično proveli.