Solferino, slikoviti gradić na sjeveru Italije, prošlog je tjedna od 24. do 28. lipnja postao globalno središte humanosti. Tradicionalno godišnje okupljanje privuklo je oko 20 000 volontera Crvenog križa i Crvenog polumjeseca iz cijeloga svijeta. Ovaj impresivan skup još je jednom potvrdio da ideja solidarnosti ne poznaje granice, dok su ulice Solferina preplavile prepoznatljive crvene odore entuzijasta vođenih istim ciljem – pomaganjem najranjivijima. Veliku podršku volonterima davalo je lokalno stanovništvo dočekujući sve sudionike srdačnim pljeskom, zastavicama, bombonima i vodom.
Pet dana Solferino je živio u znaku zagrljaja koji brišu granice. Vrhunac emocija zbio se u subotu, 27. 6. tijekom legendarne “Fiaccolate”. Tisuće upaljenih baklji, među kojima su gorjeli i plamenovi u rukama volontera iz Društva Crvenog križa Zagrebačke županije, osvjetljavale su put od Solferina do Castiglione delle Stivijere. U tom trenutku, dok je mrak nestajao pred svjetlošću tisuća baklji, volonteri su u sebi nosili svaku osobu kojoj su ikada pružili ruku, dokazujući da nitko u patnji nije sam.
Ovo putovanje za svakog volontera iz Zagrebačke županije nije bilo tek običan izlet; bio je to povratak na izvore, na mjesto gdje je rođena najveća humanitarna ideja čovječanstva. Upravo se ovdje, 24. lipnja 1859. godine, odigrala strašna, krvava bitka kod Solferina. U samo petnaest sati surovog ratovanja, brda oko grada pretvorena su u golemu, otvorenu grobnicu.
Više od 40 000 ranjenih, osakaćenih i umirućih vojnika ostalo je ležati na suncu, prepušteno umiranju u agoniji. Vojne medicinske službe bile su nemoćne i neorganizirane, a vapaji za kapljicom vode i komadićem suosjećanja slamali su i najtvrđa srca. Povijest je u tom trenutku disala kroz nezamislivu bol.
Iskru nade zapalio je švicarski poduzetnik Henry Dunant. Zatečen užasom koji je nadišao sve njegove poslovne misli, Dunant nije mogao okrenuti glavu. Istinski potresen, zaboravio je tko je i zašto je došao. Pokrenuo je lokalne žene, majke i kćeri, te s njima počeo previjati rane svima – bez obzira na uniformu koju su nosili. Poučeni riječima “Siamo tutti fratelli” (Svi smo braća), prepoznali su čovjeka u patniku.
Iz te suze nad solferinskim žrtvama i iz Dunantove vizije pretočene u knjigu “Sjećanje na Solferino”, rođen je Međunarodni pokret Crvenog križa. Taj isti zavjet, danas s ponosom baštine i volonteri iz Zagrebačke županije.
učiteljica Valentina Martinček