Jonas Jonasson: Stogodišnjak koji se spustio kroz prozor i nestao
Jeste li ikada razmišljali o tome kada je vrijeme za promjenu u životu? Allan Karlsson zaključio je da je proslava njegova stotog rođendana (2. svibnja 2005.), i to bez votke, dovoljan razlog da napusti dom za starije i nemoćne. Ako već ne može kroz vrata, otvoreni prozor u prizemlju poslužit će svrsi. A kada napraviš prvi korak i kreneš na put, nikada ne znaš što te čeka. Allanu se dogodilo mnogo toga na njegovu bijegu – puno votke (napokon), 50 milijuna kruna (nije toliko važno), nekoliko mrtvih (sasvim slučajno) i mala skupina velikih ljudi (i jedna slonica od 5 tona). Kroz roman pratimo njegov život od djetinjstva do stote godišnjice plus mjesec dana bijega; život u kojem je (se o)pio s mnogim poznatim ličnostima svjetske političke scene.
Radnja romana tako je fino isprepletena da je usporediva s puzzlama od tisuću komadića. Rečenica je jednostavna, pitka – teče niz grlo kao hladna šljiva (cca 10 gradi). Priča je prožeta blagim ironičnim tonom i ako vam već na prvih nekoliko stranica nije izmamila barem smiješak, onda ovo nije roman za vas. Zapravo, priča je tako dobro ispričana da bi čovjek mogao povjerovati da je istinita. Kao što piše u pogovoru: „Onoga tko zbori istinu, nije vrijedno slušati.“
učitelj Tihomir Ivanec