Kako to? Kako to?
Naslov popularne pjesme Vojka V. vjerojatno mnogima prolazi kroz glavu nakon današnjeg jubilarnog izdanja Knedlijade…
Kako to da nakon dva početna, izuzetno zahtjevna, tjedna nastave (u kojima je trebalo pohvatati pregršt novina jer smo prešli u jednu smjenu) više od 30 djelatnika škole “odvoji” svoje slobodno vrijeme i bez ikakve naknade dođe u nedjelju ujutro raditi, sudjelovati, pomagati, družiti se, dati svoj doprinos jednoj dugogodišnjoj akciji?
Kako to da jednu sjajnu ideju koju je pokrenula kuharica Mirjana njene nasljednice u kuhinji samo nastave jednakim žarom dalje (pripremile su preko 3000 knedli!!!!), iako svjesne koliko ih zahtjevan dodatni posao čeka, čak i izvan uobičajenog radnog vremena?
Kako to da jedan samozatajni učitelj Tomislav ne odustaje od buđenja u 6 i pripremanja mesnih delicija jer ne želi iznevjeriti ljude koji su navikli da se uz pripremljene knedle i nešto “krčka u kotliću”?
Kako to da kvalitetnu ideju prepoznaju i mnoge poznate “face” od Sinkovića preko Ribafisha sve do Šimleše pa tijekom cijelog tjedna snimaju video podrške i pozivaju ljude u Breganu?
Kako to da vrhunski meteorolog Zoran Vakula ne ignorira poruke, već se javlja u sekundi i umjesto tmurne subote preporuča nedjelju jer će biti – pretežno vedro?
Kako to da lokalni župnik Josip nedjeljnu misu završava rečenicom “Idite u miru – u Breganu na knedle”?
Kako to da ekipa Nove TV prilog o obrazovnim temama za središnji dnevnik želi snimiti baš danas kod nas?
Kako to da veliko školsko igralište u Bregani u nedjeljno jutro posve ispune obitelji s djecom (nikad više ljudi nije bilo!)?
Kako to da je od dobrovoljnih novčanih priloga prikupljeno čak 4 168 eura (kao nikada do sada), a sva sredstva će se koristiti za dodatno opremanje škole kako bi se učenici što ugodnije osjećali u školskim prostorima?
Svi odgovori su poprilično jednostavni, posebno iz perspektive jednog presretnog ravnatelja škole…
Imamo sjajan školski tim na koji se baš uvijek možete osloniti (i zato ih iznimno cijenim!).
Imamo potporu cjelokupne lokalne zajednice koja prepoznaje sinergiju i vidi koliko nam je stalo pa mnogi od njih žele dati svoj obol.
Imamo školu koja neprestano izlazi “iz okvira” i stalno širom otvara svoja vrata.
Imamo nepresušnu strast, volju i želju da našoj djeci učinimo djetinjstvo i školovanje boljim i ugodnijim.
Imamo podršku medija jer znaju da su kod nas uvijek dobrodošli i nikad neće čuti rečenice “umotane u celofan”.
Imamo tradicionalnu manifestaciju kojoj su neki predviđali krah već nakon početka, a koja se, eto, ne mijenja i traje već punih 10 godina!
Stigli smo do zlatnog jubileja pa ne čudi da su i majice bile ispisane zlatnim slovima.
Guramo dalje usprkos svim problemima, a trudit ćemo se i u godinama koje slijede da lijepe priče hrvatskog školstva (koje njegujemo kod nas) dopru do svih dijelova naše zemlje.
U moru crnila koje nas okružuje, nije li to upravo i najvažnije?
I zato, ne pitajte – kako to?
Dođite jednom u Breganu i sve će vam biti jasno…
.